Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega

„Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega“ (Dj 12, 5)
 

Sv. Petar i Pavao – apostolski prvaci

I ovo je blagdan Crkve – kao i Duhovi! Duhovi su odozgor, s neba (Dj 2, 2), s Božjih strana. Sveti Petar i Pavao su odozdol, sa zemlje, s ljudskih strana! Crkva je 100% Božja i 100% ljudska! Nigdje u ljudskim sferama toliko Božjega. I rijetko gdje toliko ljudskoga – sve do najviših visina i do najdubljih dubina. Sveti nam tekstovi pokazuju i Božju i ljudsku dimenziju... Dok je Petar čamio u tamnici, „Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega“
(Dj 12, 5).  

Bog je mogao Petra spasiti na milijun načina, ali je htio da u to bude unesena i ljudska dimenzija. Ova je molitva Crkve učinila, da „svjetlost obasja ćeliju... spadoše mu verige s ruku... vrata se sama otvoriše“
 (usp. Dj 12, 7-11).

Na ovom dijelu svijeta – gdje žive Hrvati – bijaše uvijek na udaru i Crkva i nacija! Kako li su često vihori dolazili na ovaj komadić lijepe naše? U 14. stoljeću Tatari. U 16. stoljeću Osmanlije. U 20. stoljeću četničke horde, koje naumiše izbrisati sve katoličko i hrvatsko.

Uza sve to nimalo se ne stide za nečuvene zločine – genocida, kulturocida, ekocida. Strašno! Kao da nisu bića ljudskoga roda!

U svim Scilama i Haribdama povijesnih vrtloga u Hrvatskoj Crkva se svesrdno moljaše. Čitajte zapise, kronike, Hrvatsku povijest. Svuda i u svako doba moljaše se u Hrvatskoj! Hrvatski je to mentalitet! Uz sve druge čimbenike, molitva bijaše – sveprisutno sredstvo i pomoć! Za ono iz prošlosti imamo pisanih svjedočanstava; a za ovo sada imamo prisutnost molitve... Nije li bjelodan dokaz, da je Hrvatska vojska – jedina u svoj ljudskoj